četvrtak, 06.03.2008.

Crveni Mak

Opijumski mak latinskog imena, Papaver somniferum, jednogodišnja je biljka s lomljivim stablom i granama, visine do 160 centimetara, ali izuzetno i do 2 metra. Cvjetovi su veliki, na vrhu stabljike, ima četiri latice crvene ili bijele, zavisno o podvrsti. Čahura je okrugla ili konusna, plavozelenkaste, svjetlozelene do tamnozelene boje. Postoji nekoliko podvrsta Papaver somniferuma: album, glabrum, depressum, setigerum, i dr...
Zasijecanjem čahura izlučuje se mliječno bijeli lateks, koji poprima smeđu boju. Tada se s čahure skida tupim noževima i to je sirovi opijum. Nakon sušenja na suncu mijesi se u oblike kocaka ili štapića. Stajanjem, sirovi opijum otvrdne i poprima gotovo crnu boju. Može se čuvati više od 15 godina, a da pri tome ne izgubi na kvaliteti. Sirovi opijum upotrebljava se pušenjem.
Prije dvadesetak godina u socrealističkoj Hrvatskoj drogiranje je bilo ''pionirsko'', u začetku, a organizirani kriminal još nije nalazio interes u trgovini drogama. Tadašnji ovisnici sami su pronalazili ili uzgajali mak, zarezivali glavice i sušenjem proizvodili sirovi opijum. Tu smeđu masu zatim su kemijski topili i razrijeđivali, i tako dobivali ''okicu'' opijum pogodan za ubrizgavanje. Takav opijum imao je gust talog i morao se ubrizgavati polako, upotreba je bila neugodna zbog pečenja, a ostavljao je ožiljke i oštećenja vena.
Nakon prodora heroina u naše prostore, opijuma u praktičnom smislu više nema na hrvatskom tržištu. Današnji, moderni ovisnici više ne znaju postupak pripreme za ubrizgavanje opijuma koji je znatno kompliciraniji nego za heroin. No, istina je koju većina današnjih ovisnika ne zna, da ubrizgani opijum ima skoro identične učinke kao i heroin, tek nešto slabije.
Upotreba opijuma pušenjem takoder je kod nas izumrla. Ostala je jedino navika pijenja opijumskog čaja u rijetkim narkofilskim redovima, no to je u širem smislu zanemarivo. Osušene glavice maka i gornjeg dijela stabljike prokuhavaju se i spravlja se čaj izrazito neugodnog okusa. Zbog toga se mora jako zašećeriti i naglo popiti. Nastupanje je sporo, ali djelovanje daje ugodnu, sanjivu opijenost nekoliko sati. Dugotrajno konzumiranje ovog čaja opasno je, jer dovodi do prelaska na heroin.
Inače, konzumacija opijuma moguća je na sve uobičajene načine drogiranja; intravenozno i potkožno injektiranje, oralno, respiratorno, nazalno, pa čak i rektalno.
Upotreba opijuma pušenjem zadire duboko u prošlost. Homerova "Odiseja" dimu opijuma pripisuje moći uklanjanja boli, srdžbe i zaborava svakoj tuzi... Ova biljka radosti kod Sumerana, opisana je još prije šest tisuća godina.

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Dijeli pod istim uvjetima.